SVE BiH Podcast – Epizoda 3
Anatomy of a Genocide: Bosnia’s Truth and the World’s Silence
Anatomija genocida – Istina Bosne a šutnja svijeta
Ovo nije samo dan za sjećanje na žrtve Prijedora. Ovo je dan kada se moramo suočiti s načinom na koji genocid nastaje, kako se polako normalizira, kako se širi i kako se na kraju poriče. Prijedor nas uči da Srebrenica nije bila izolovan događaj koji se desio iznenada. Bio je to vrhunac sistema koji je godinama unaprijed testirao granice nasilja, tolerancije na zločin i sposobnosti društva da se navikne na mržnju. Počelo je s etiketiranjem, diskriminacijom, progonom komšija, logorima, masovnim grobnicama — sve dok zločin nije postao pravilo, a istina nepoželjna.
Ovo nije samo lekcija iz historije. Simboli genocida, negiranja i brisanja tragova zločina i dalje su prisutni u Bosni i Hercegovini. Ulice nose imena ratnih zločinaca, masovne grobnice se otkrivaju decenijama kasnije, a porodice još uvijek čekaju na pravdu. Šutnja, relativizacija i negiranje nisu stvar prošlosti — one su svakodnevnica.
I nije samo Bosna i Hercegovina takva. Slični obrasci se ponavljaju širom svijeta. Mržnja se uvijek predstavlja kao privremeno rješenje, kao odgovor na strah ili ekonomske probleme. Prvo su ”oni drugi” problem, onda prijetnja, a na kraju nestaju — dok ostatak svijeta gleda ili okreće glavu.
Zato je važno govoriti o Prijedoru. Ne samo zbog mrtvih, već zbog živih. Jer svaki put kada prešutimo zločin ili negiranje, otvaramo vrata novom nasilju. Sjećanje je važno, ali djelovanje još više. Prijedor nas uči da nijedan genocid ne počinje Srebrenicom — počinje šutnjom.
Povodom obilježavanja Dana bijelih traka (31. maj), u sklopu komemoracije zločina i genocida u Prijedoru ‘92-95. godine, sa prof. Davidom Pettigrewom smo razgovarali o
– važnosti korištenja prave terminologije i razlici između genocida i etničkog čišćenja
– važnosti komemoracije i kontinuiranog lobiranja za pravdu i održavanja kulture sjećanja
– osvrt na trenutnu socio-političku situaciju u BiH i svijetu
– (ne)poštivanju, zaštiti i opstanku Deklaracije o ljudskim pravima
Ova epizoda je snimljena na engleskom jeziku. Zbog ograničenih resursa, prevest ćemo samo isječke iz ove epizode na bosanski jezik. Pratite naše socijalne medije.
__
Na engleskom jeziku
This is not just a day to remember the victims of Prijedor. It’s a day to confront how genocide begins, how it slowly becomes normalized, how it escalates, and how it is denied afterward. Prijedor teaches us that Srebrenica wasn’t an isolated event that happened out of nowhere. It was the result of a system that, for years, tested the limits of violence, the tolerance for crime, and a society’s ability to get used to hatred. It began with labeling, discrimination, the persecution of neighbors, camps, and mass graves — until crime became policy and truth became unwelcome.
And this isn’t just history. The symbols of genocide, denial, and erasure are still present in Bosnia and Herzegovina today. Streets still bear the names of war criminals. Mass graves are uncovered decades later. Families are still waiting for justice. Silence, relativization, and denial aren’t relics of the past — they are part of everyday life.
And Bosnia is not the only place. Similar patterns appear around the world. Hatred is always packaged as a temporary solution, a response to fear or economic instability. First, “the others” are a problem, then a threat — and then they disappear, while the rest of the world watches or looks away.
That is why it matters to speak about Prijedor. Not only for the dead, but for the living. Because every time we remain silent about a crime or its denial, we open the door for new violence. Remembrance matters, but action matters more. Prijedor teaches us that no genocide starts with Srebrenica — it starts with silence.
On the occasion of White Armband Day (May 31), as part of the commemoration of the crimes and genocide committed in Prijedor from 1992 to 1995, we spoke with Professor David Pettigrew about:
-
The importance of using correct terminology and the distinction between genocide and ethnic cleansing
-
The importance of commemoration and the ongoing need to advocate for justice and preserve a culture of remembrance
-
Reflections on the current socio-political situation in Bosnia and Herzegovina and the world
-
The (dis)respect, protection, and survival of the Universal Declaration of Human Rights
Jednostavan odgovor je da etničko čišćenje nije isti vid zločina kao genocid, i na osnovu toga niko ne može biti optužen ili osuđen. Etničko čišćenje više opis onoga što se desilo, zato je važno koristiti pravu terminologiju, jer ona nosi odgovornost zločinca.
The simple answer is that ethnic cleansing is not the same as genocide, in a technical sense, and one cannot be charged or convicted based on that. Ethnic cleansing is more a description of what happened, which is why it’s crucial to use the correct terminology — because it carries the legal and moral responsibility of the perpetrator.
O gostu
Dr. David Pettigrew je profesor filozofije na Southern Connecticut State University i istaknuti stručnjak u oblasti studija genocida, s posebnim fokusom na genocid počinjen 1990-ih u Bosni i Hercegovini. Njegov rad karakteriše direktna posvećenost borbi protiv negiranja genocida, zagovaranju prava preživjelih i očuvanju sjećanja na žrtve.
Pettigrew je bio ključna figura u nastojanjima da se spriječi potiskivanje memorijala i glorifikacija ratnih zločinaca u entitetu Republika Srpska. Aktivno je podržavao inicijative za proglašenje 11. jula Danom sjećanja na genocid u Bosni i Hercegovini u saveznoj državi Connecticut, u skladu s međunarodnim obilježavanjem godišnjice masakra u Srebrenici.
Njegovo zagovaranje prisutno je i na međunarodnim platformama; posebno se obratio švedskom parlamentu povodom Dana bijelih traka, ističući izazove s kojima se preživjeli i dalje suočavaju.
Prof. Pettigrew je aktivan lobista i predavač o ovim temama važnim za BiH, a neke od njegovih kolumni i intervjua možete pročitati na:
https://n1info.ba/vijesti/dr-david-pettigrew-ohr-mora-zastititi-pravo-na-memorijalizaciju-i-suprotstaviti-se-destabilizaciji-regije/https://balkans.aljazeera.net/news/balkan/2025/5/24/pettigrew-rezolucija-o-srebrenici-znacajno-postignuce-nuzno-osigurati-pravo-na-memorijalizaciju
______
Dr. David Pettigrew is a Connecticut State University Professor at Southern Connecticut State University and a prominent scholar in genocide studies, particularly concerning the 1990s genocide in Bosnia and Herzegovina. His work is characterized by a direct commitment to confronting genocide denial, advocating for survivors, and preserving the memory of victims.
Pettigrew has been instrumental in efforts to combat the suppression of memorials and the glorification of war criminals in Republika Srpska. He has actively supported initiatives to designate July 11 as Bosnian Genocide Remembrance Day in Connecticut, aligning with the international commemoration of the Srebrenica massacre.
His advocacy extends to international platforms; notably, he addressed the Swedish Parliament on White Armband Day, highlighting the ongoing challenges faced by survivors.
Da li, u svijetu danas, vidite ikakve sličnosti između ideologija i aktivnosti koje su se dešavale u kasnim ’80. i ranim ’90. godinama u BiH?
Nažalost, ideološke osnove genocida — o kojima smo govorili u kontekstu projekta Velike Srbije i Velike Hrvatske — nikada zapravo nisu nestale. Štaviše, vraćaju se s još većim intenzitetom. Nedavno je u Srbiji formulisana nova verzija te agende kroz koncept tzv. ’Srpskog sveta’. Neposredno nakon sjednice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici, održan je ’Svesrpski sabor’ na kojem su izneseni planovi za realizaciju tog projekta.
Paralelno s tim, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti prije nekoliko godina objavila je manifest kojim se poziva na formiranje trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini — takozvane ’Nove Herceg-Bosne’ — čime se oživljavaju nacionalističke ambicije koje su s hrvatske strane dovele do zločina 1990-ih.
Te ideologije su sve vrijeme bile prisutne u pozadini, a uz negiranje genocida, odbijanje preuzimanja odgovornosti i nepriznavanje onoga što se desilo, danas svjedočimo njihovom ponovnom usponu. Na mnogo načina, podsjećaju me na ideološke obrasce koji su svojevremeno pokretali nacističku Njemačku.
Gledajući na stanje svijeta sada, da li mislite da smo išta naučili od dešavanja u BiH, ili smo svjedoci istih grešaka koje se ponavljaju, ali u drugim oblicima?
Negiranje genocida i zabrana podizanja memorijala na tim područjima predstavljaju djelimični dokaz genocidne namjere. Ljudi koji su živjeli na tim prostorima su nasilno protjerani, a vlasti u Republici Srpskoj čine sve da im onemoguće povratak. Ta genocidna namjera — koju ja nazivam demografijom genocida — dio je same anatomije genocida: od 60% Bošnjaka koji su nekada živjeli na tom području, sada ih je ostalo oko 2%.
Ali mislim da vaše pitanje treba biti upućeno čitavom čovječanstvu: jesmo li išta naučili iz Holokausta, genocida u Kambodži ili u Ruandi? Šta smo zapravo naučili ako svakodnevno i dalje počinju novi zločini…
